Magle su oduvijek fascinirale i privlačile ljude. Ima nešto lijepo u magli, ali istodobno jezivo, odakle se gusjenice spuštaju niz leđa.
Mnogi od nas koji smo slučajno pali u maglu (posebno na nepoznatim terenima) imaju ovaj iracionalni osjećaj da unutar magle postoji nešto zlo i neidentificirano. O magli su napisane mnoge zloslutne legende, a priča se još više.
Čak i najobičnije magle mogu biti zastrašujuće, a kamoli tajanstvena ružičasta magla koja proždire živo meso i ne ostavlja iza sebe samo izgriznute kosti. I ovo nije samo jedan bicikl, već čitav niz priča s Floride, od kojih se prva pojavila 1955. godine.
Sve se odvijalo u šumovitom predjelu blizu rijeke Tomoke, zapadno od grada Daytona. Počev od 1955. godine, ribari i lovci na tom području počeli su izvještavati o neobičnoj duboko ružičastoj magli. Ta se magla spustila vrlo nisko u zemlju i formirala se kao niotkuda. Ljudima se također činilo da se kreće sama od sebe, bez obzira na smjer vjetra.
Nakon priča o viđenju ružičaste magle pojavile su se zloslutne priče da su na mjestima koja su hodale ostale samo gole kosti od leševa životinja. I kao da je čak i od jedne žive osobe koja je pala u ovu maglu ostala samo kostur. Štoviše, sve kosti nisu bile crvene od tragova krvi, već potpuno bijele, kao da je magla proždirala i najmanje sitne čestice mesa.
Tada su uslijedile priče o živim životinjama koje su također pale u maglu i pretvorile se samo u gomilu bijelih kostiju.
Ovaj ružičasti oblak magle promatramo od 1955. više od desetljeća. Njegove žrtve zaslužne su za nestanak desetak ljudi s tog područja, od kojih su kasnije pronađeni samo goli kosturi.
Govorilo se da ponekad magla ostavlja lešine životinja ne potpuno „izgrizanih“, već u obliku komada mesa, koji su se činili napola probavljeni u nečijem želucu. Ponekad su pronašli lešine koji su ležali u otopljenom bazenu mesa i masti, kao da su bili u nekoj vrsti kiseline.
Promotivni video:
Rečeno je da ružičasta magla može uhvatiti i ptice i insekte, pa čak i drveće, oguliti njihovu koru i ostaviti gole debla. Jednom prilikom magla je potpuno otkinula sloj trave, ostavljajući iza sebe trak crne, gole zemlje.
Tok izvješća ružičaste izmaglice prekinut je 1965-1966. Više o novim slučajevima pojave ovog čudnog fenomena nije izviješteno, ali poput gljiva nakon kiše, umnožene su hipoteze o tome što bi moglo biti.
Jedna od najzanimljivijih hipoteza povezuje ružičastu maglu s legendom lokalnih Indijanaca o izvjesnom Tomku, prokletom zbog krađe zlatne šalice, iz koje je kasnije bez dozvole pio vodu u svetom izvoru mladosti.
Za te zločine Tomki je lovljen i ubijen, oduzimajući mu šalicu, ali Tomkin duh, postajući besmrtan nakon što je popio vodu, nekako se stopio s maglom i dugo je progledao zemlju u potrazi za svojom čašom i osvećujući se svim živim stvarima koje su mu se našle na putu.
Druga teorija je da su svi ubijeni u magli zapravo umrli od močvarnih plinova, a njihove kosti su grizli lokalni grabežljivci.
Na istom području postoji još jedna neobična pojava koja je možda povezana s ovom ružičastom maglom. Desetljećima su u blizini rijeke Tomoke ljudi promatrali čudna svjetla koja vise u zraku. Čini se da ova svjetla mogu progoniti usamljene putnike i automobile, ali brzo nestaju bez da nikoga naštete.